Srđan Dragojević: Bolju ni drugu Srbiju nemamo

Beograd, 25.03.2012.

Srđan Dragojević, reditelj i kandidat za poslanika na listi SPS-PUPS-JS, u intervjuu Večernjim Novostima govori o filmu “Parada”, političkoj situaciji u Srbiji, LGBT populaciji…

Srđan Dragojević

Reditelj govori za „Novosti“ o totalitarizmu, ambicioznim mediokritetima, nužnosti Evropske unije, levici i desnici. Ne više od 10.000 ljudi maltretira Srbiju

Srpska politička scena je takva kakva jeste, bolju od nje nemamo, i konstantna kuknjava je sasvim kontraproduktivna. Činjenica je da živimo loše i da želimo efikasnu i pravednu vlast. Nema više „neprirodnih“ koalicija, kako su nazivali ovu stvorenu pre četiri godine. Nakon ovih izbora postojaće samo „prirodne“ koalicije, a to su one koje će građanima omogućiti socijalnu državu, pravedno društvo, sigurnost i nizak stepen korupcije. Nacionalna pitanja postaće sasvim sekundarna. Za mene je to dobra vest – kaže u razgovoru za „Novosti“ reditelj Srđan Dragojević, koji je svojim novim filmom pomirio region – „Parada“ je najgledaniji srpski film u Sloveniji i BiH, a u Hrvatskoj, gde se još prikazuje, uskoro bi mogla da potisne najgledaniji hrvatski film u poslednje dve decenije i postane apsolutni hit. Njegova priča o gej prajdu dobila je nedavno i tri nagrade na festivalu u Berlinu.

Od oktobra 2010. Srđan Dragojević je član GO SPS.

* Ne treba biti politički analitičar pa primetiti da kod nas nije jasno definisan javni prostor na centar, levicu i desnicu?

– Nije. Ali, to su pitanja koja mene sasvim slabo zanimaju. Zato što me zanimaju stvari koje ne sadrže nikakav ideološki prizvuk, nikakvu konfrontaciju. Kakve ima veze da li je neko na levici ili na desnici ako se mi dogovorimo da je od vitalnog interesa da obnovimo domove kulture u gradovima gde nema bioskopa i knjižara? Potpuno je nebitno ako sa nekim imam drugačije stavove po pitanju rešavanja statusa Kosova ako se slažemo da treba promeniti zakon, i da se fasade polovine kuća u Srbiji moraju omalterisati i okrečiti da bi naša zemlja izgledala lepše i bolje.

* Znači, nestaje ono što se zove ideološki protivnik?

– Možemo mi sto puta biti ideološki protivnici, ako zajedno vidimo da su nam granični prelazi rugla od lima i selotejpa, koji daju lošu sliku o nama kao narodu. Možete reći da banalizujem stvari, ali ja ću vam reći to je politika – stotine malih stvari koje se mogu unaprediti da svi živimo bolje.

* Da li je budućnost zaista samo u povratku levičarskim idejama?

– Ljude koji osećaju da žive u nepravednom svetu i koji žele pravdu i jednakost plašiti „baukom“ totalitarizma je, najblaže rečeno, podlo. Svet u kome živimo nije isti kao onaj u dvadesetom veku, a, opet, teško je zamisliti veći stepen totalitarizma od onog koji nam je nametnula vlast korporacija i tajkuna.

* Kada kažete da je SPS sazreo, da li to znači da su sve partije sazrele i da smo preskočili lustraciju?

– Nismo. Ali, nismo preskočili ni teme vezane za partizane i četnike. Znate, jedna Nemačka se za trinaest godina podigla iz ruševina i osvojila Svetsko prvenstvo u fudbalu već 1958. A mi se sedamdeset godina posle rata još bavimo četnicima i ustašama. Odbijam da učestvujem u „mamlazlucima“ ove vrste. Srećom, odbijaju i mnogi drugi. Delom i zbog toga, „Parada“ je tako uspešan film.

* U čemu je najveća razlika između srpske levice, ako je ima, i evropske, a šta je ono što im je zajedničko?

– Srpska levica još uvek mora da nosi krst devedesetih, ali taj krst nakon ovih dvanaest neuspešnih godina moraju da ponesu i stranke koje su se zalagale za liberalni kapitalizam. Startne pozicije pred ove izbore su tako izjednačene i niko neće trčati bez tereta na plećima. Ipak, levica i u Srbiji i u svetu ima istorijsku šansu da, nakon užasne krize koja je pogodila svet, zaustavi „točak“ istorije koji je negde u osamdesetim godinama krenuo ka novom obliku feudalizma – nepravednom i neljudskom društvu, pokretanom isključivo pohlepom.

* Koju će populaciju građana na izborima „gađati“ SPS?

– Verujem da su to svi oni koji smatraju da su prava na besplatno zdravstvo i školstvo neotuđiva ljudska prava, oni koji veruju da je zadatak države da štiti sve pojedince, pogotovo one slabije, koji se nisu snašli u surovoj i nepravednoj tranziciji, ali i one koji su drugačiji od većine.

* Da li je SPS u stanju da garantuje prava svim manjinama u Srbiji, uključujući i LGBT populaciju?

– Mislim da je gospodin Dačić to pokazao 2010, kada je jedini učinio nešto konkretno i praktično vezano za zaštitu LGBT manjine. No, definitivan odgovor na vaše pitanje moguće je dati tek nakon temeljne rekonstrukcije pravosuđa. I to nije pitanje samo LGBT populacije, to je vezano za sve nas koji ne možemo bezbedno sa decom da odemo na fudbalsku utakmicu, da živimo opušteno i normalno. Ne više od deset hiljada ljudi bukvalno maltretira Srbiju, maltretira sedam miliona ljudi u ovoj zemlji, dok pravosuđe ne čini ništa da procesuira te ljude sa poremećajem ličnosti, u čijem ponašanju dominiraju agresivni impulsi.

* Kako komentarišete procene da će kampanja za izbore koja je već uveliko započela biti nemilosrdna, zar nismo devedesetih prošli sve prljave kampanje?

– Nadam se da neće. Dosta nam je bilo „buke i besa“, rasipamo neverovatnu količinu energije koja može biti usmerena u nešto produktivno. Ovako, trošimo se na stvari koje su, zapravo „trice i kučine“, i koje ne pomažu da živimo u boljem, srećnijem i pravednijem društvu.

* Da li je Srbija zaista „kotao pred pucanjem“, kako tvrdite, može li se uopšte danas dogoditi neka vrsta socijalističke revolucije?

– Ne smemo u tom predviđanju koristiti aršine dvadesetog veka. Istorija se ponavlja, ali ne na identičan način. Nosioci velikih promena neće biti radnička klasa, već ogromna većina mladih, kompjuterski obrazovanih ljudi svesnih vrednosti pravde i solidarnosti.

* Kao jedno od dobrih rešenja za državu naveli ste Putinovu metodu oduzimanja kapitala od tajkuna. Da li bi nama mogao da se dogodi neki „srpski Putin“?

– Teško je to očekivati ukoliko ostane postojeća konstelacija snaga, jer se sa ovom sadašnjom desila najsurovija, najnepoštenija i najbrža privatizacija u istoriji tranzicionih zemalja. A pošto su nas tajkuni toliko opljačkali u ovoj deceniji, možemo da kažemo da su oni prirodni resursi Srbije i da molimo boga za njihovo zdravlje. Jer, možda samo treba lepo da ih „zamolimo“ da nam vrate to što su nam uzeli. Ali, za to je potrebna nova vlada, nova hrabrost, društvena odgovornost i osećaj za pravdu.

* Kako vidite Srbiju jednog dana u Evropskoj uniji – šta ćemo jesti, šta voziti, šta govoriti…?

– Ješćemo hranu, voziti kola i govoriti svojim jezikom. Niko u Evropskoj uniji nije izgubio svoj identitet, pa nećemo ni mi. Mislim da je ljudima i intelektualcima koji žive na Zapadu luksuz da kritikuju loše strane Evropske unije i globalizacije, jer su njihovi problemi daleko manji od naših, i u mnogim stvarima drugačiji. Nismo u istoj poziciji, ovde se ljudi bore za preživljavanje i golu egzistenciju, gušimo se u elementarnim problemima, i jedini put da ih rešimo jeste ulazak u Evropsku uniju, svidelo se to nekome ili ne.

* Da li su filmovi koji se bave pitanjem socijalne i svake druge pravde vaše buduće opredeljenje?

– Moguće. Iza prethodne, meni lično, veoma neuspešne decenije, makar je ostalo nekoliko scenarija koje bih želeo da snimim. Nakon „Bodljikavog praseta“ voleo bih da snimim „Škartove“, film koji za mene predstavlja trilogiju sa „Lepim selima“ i „Ranama“. Imam i projekt koji se zove „Atomski zdesna“, koji govori o prodaji „tajm šering“ apartmana ljudima iz eks-Jugoslavije. To je tragikomedija o liberalnom kapitalizmu u regionu, koji je zaista ličio na onu vežbu iz JNA, kada se desetar dere – „Atomski zdesna“, a vi se bacite levo i – preživite. Za razliku od JNA vežbe, u realnosti je ta atomska bomba eksplodirala. I slabo je ko preživeo.

* Kako biste procenili stepen mentalnog zdravlja nacije, pošto ste i psiholog po obrazovanju – da li ćemo i ovo što danas živimo možda zvati „dobra, stara vremena“?

– Ne verujem. „Dobra vremena“ su uvek ona kada ste mladi, puni poleta i energije, pa makar su okolnosti teško podnošljive. Paradoksalno jeste, ali za mnoge moje vršnjake, nama koji se bližimo petoj deceniji i te devedesete su bile „dobra vremena“. Sva vremena su dobra ako verujete da se vredi boriti da ostvarite svoj lični, mali, „delić sna“, ma kakav on bio.

CIA snajke

* Izjavili ste da je jedini lobi kome pripadate – lobi Jugoslovena. Kako biste definisali ideju jugoslovenstva, šta bi to danas značilo, posle svega?

– Rekao sam to zbog narečenih „CIA, snajka“ teorija zavere da je, tobože, nekakav „gej lobi“ finansirao film, zatim, nekakve strane organizacije koje hoće da „zatru“ naše „tradicionalne vrednosti“ i tako dalje. Ako je neki lobi odgovoran za „Paradu“, to je „lobi“ prijatelja koji su napravili ovaj film, glumaca i autora, osoba koje su rođene u Jugoslaviji, koje su progovorile na srpsko-hrvatskom ili hrvatsko-srpskom, i koje se na svakom pedlju bivše države osećaju kao kod kuće. Desnica u Hrvatskoj je na ovaj pojam alergična, jer smatra da je to nekakav novi srpski imperijalizam, „domaći“ desničari vide u tome izdaju nacionalnih interesa, a za mene je ta stvar jednostavna. Govorimo istim jezikom, imamo isto nasleđe i kulturu, normalno je da sarađujemo. Ako se oko toga slažemo, nije bitno kako nazivamo teritoriju, sa preko dvadeset miliona stanovnika, na kojoj živimo.

Batinaši, fašisti i šovinisti

* Šta je razlog tako velikom uspehu „Parade“ u regionu, gde je njeno održavanje akutan problem, i ko čini publiku vašeg filma?

– Jeste, problem je akutan, nije hroničan. Histerija i mržnja prema LGBT zajednici organizovana je od strane jednog broja tajkuna, njihovih medija, i sprovedena pomoću paravojnih formacija njihovih batinaša, fašista i šovinista. Nezadovoljstvo naroda zbog nepodnošljivih uslova života izazvanih bahatom, zverskom privatizacijom, monopolima i otimanjem društvenog vlasništva, oni usmeravaju ka slabijima i drugačijima, kako taj bes ne bi bio usmeren ka njima. A što se tiče publike, „Paradu“ gleda neverovatno širok spektar različitih ljudi. Ja se često šalim da sam napravio film za „prosečnog homofoba“. Ali, u toj šali ima i zrnca istine.

Izvor i foto: Večernje Novosti

Facebook

Twitter

YouTube