Povodom izjave člana Organizacionog odbora Parade ponosa

Beograd, 30.09.2012.

Gej strejt alijansa (GSA; Alijansa) u potpunosti kao netačnu odbacuje izjavu koju je za hrvatski T-portal dao Boban Stojanović, član Organizacionog odbora Parade ponosa, i u kojoj se de facto kaže da je stav GSA o ovogodišnjoj Paradi proizvod „bliskosti“ sa Socijalističkom partijom Srbije (SPS).

Ovakva izjava Bobana Stojanovića je neistina i predstavlja bezočan napad na integritet GSA. Jer stav GSA o bilo čemu u vezi Parade ponosa i LGBT prava ne zavisi ni od jedne političke partije pa tako ni od SPS-a. Takođe, GSA nema „blizak“ odnos ni sa SPS-om ni sa drugim partijama, već samo onaj profesionalan. Iako nam je prilično neverovatno da se samo nekoliko dana pred Paradu umesto organizacijom ovog događaja Stojanović bavi nama, GSA ipak želi da mu se na tome i zahvali, pre svega zato što je ove neistine napokon izneo u javnost i time dao priliku Gej strejt alijansi da na njih u javnosti i odgovori.

Naime, GSA se, pored drugih programskih aktivnosti, bavi i lobiranjem i zagovaranjem (advocacy) LGBT prava u čemu je ostvarila i neke vidljive rezultate. Ne, mi ne „jurišamo na bajonete“ uzvikujući borbene pokliče ili neke izvikane fraze, dok u isto vreme pravimo razne „dilove“ sa političarima, a na štetu LGBT populacije. Da, mi o raznim temama koje se tiču LGBT ljudskih prava u poslednjih nekoliko godina uvek kada je to moguće vodimo dijalog i sarađujemo sa institucijama i mnogim političkim partijama u Srbiji, kako sa onima na vlasti, tako i sa onima u opoziciji. To radimo strateški i na jedan veoma ozbiljan, principijelan i transparentan način, što se može proveriti i na našem sajtu. Ne izuzimamo ni proteste ni kritiku uvek kada je potrebna, a vodimo i sudske procese protiv političara i iz vlasti i iz opozicije, što je najkonkretnije i najdalje u čemu je jedna LGBT organizacija otišla kada je u pitanju sankcionisanje govora mržnje u političkoj sferi.

Tolerancija za nas jeste političko pitanje. Zadovoljni smo što smo svojim aktivnostima u prethodnom periodu doprineli tome da političari imaju afirmativnije stavove prema LGBT populaciji, da javno podržavaju i učestvuju u aktivnostima LGBT organizacija, da u velikom broju podrže Paradu ponosa 2010… Ponosni smo na to što smo uspeli da LGBT prava stavimo na društveno – političku agendu, a naši napori će i dalje ići u pravcu da ih na toj agendi zadržimo. Takođe, ne smatramo da cilj treba da nam bude samo konstatovanje stanja i „testiranje“ države, već da institucije nateramo da prave konkretne i pozitivne pomake u izjednačavanju prava LGBT osoba i povećanju tolerancije.

GSA ne bira Vladu i druge institucije po svom sopstvenom nahođenju, već to rade građani na izborima. Naš osnovni kriterijum za uspostavljanje saradnje sa institucijama i političkim partijama jeste da li su one proevropske, kao i da li i one same sarađuju i priznate su od strane institucija Evropske unije. U svom radu vrlo smo svesni činjenice da za bilo kakve pozitivne sistemske promene, zakonske i sve druge, nije dovoljno da o njima samo pričamo, već je potrebna većina u parlamentu ili drugim nadležnim institucijama tj. što šira politička podrška. Nesporni su nam odgovornost i obaveze države u mnogo čemu, ali mi u GSA takođe smatramo i da politička i svaka druga podrška za neku aktivnost ne pada s neba već da je na nama odgovornost da je obezbedimo. Takav odgovoran odnos očekujemo, istina možda naivno, i od drugih.

Ideja o tome da smo (kako tvrdi Stojanović) „bliski“ sa partijom aktuelnog premijera, tj. da je kontrolišemo preko svog „gej lobija“ (kako pak tvrde Dveri), nam je svakako interesantna ali ona prosto nije u skladu sa našom strategijom i ciljevima, a nije ni racionalna. Interesantna nam je takođe i vidna usklađenost nastupa organizatora Parade i pokreta Dveri kada su u pitanju napadi na GSA, ali zaista želimo da verujemo da je to samo slučajnost. Elem, ograničavanje našeg rada i saradnje na samo jednu, bilo koju, političku partiju u fazi kada svi još uvek govorimo o bazičnim stvarima koje se tiču prava LGBT osoba, bio bi čist politički diletantizam kojim bi se samo nanela šteta LGBT populaciji. A politički diletantizam se, kao što smo mnogo puta do sada videli, Alijansi nikako ne može pripisati.

Mi, naprotiv, pokušavamo da postignemo što širi konsenzus i ostvarimo dijalog i saradnju sa što većim brojem političkih činilaca, i iz vlasti i opozicije, i sa levicom i sa desnicom. S obzirom da se naša organizacijska politika i oblast rada odnose isključivo na ljudska tj. LGBT prava, smatramo da je to i potrebno i moguće, barem kada se radi o onim osnovnim pitanjima. I to smo više puta do sada pokazali. Zato ćemo i u budućnosti sedeti i razgovarati sa svima koji hoće, mogu, i/ili po svojim nadležnostima – treba da se bave poboljšanjem LGBT prava. I sa institucijama i sa političarima i sa onima iz SPS-a i iz DS-a i iz SNS-a i iz drugih partija, kao i sa građanima Srbije. To jeste naš posao i u tom procesu GSA će se kao i do sada truditi da ne stvara protivnike LGBT populacije, već saveznike u raznim oblastima koje se tiču poboljšanja položaja LGBT osoba.

Verovatno ćemo ovim razočarati mnoge „teoretičare zavere“, ali moramo reći da nam nikada do sada nije zatraženo od strane bilo kog političara ili političke partije da zarad njihovih partikularnih interesa promenimo neke naše stavove, govorimo nešto što ne mislimo ili pogazimo principe po kojima delujemo. Valjda je to proizvod naše ozbiljnosti, profesionalnosti, činjenice da poštujemo sagovornike i podršku koju od njih dobijemo, kao i činjenice da nam je integritet GSA veoma važan. Jedino što bi se možda moglo svrstati u taj koš je „dobronamerni“ savet koji smo dobili 2010. godine da uđemo u javnu polemiku sa Dverima. Nismo ga poslušali jer smo smatrali da bi se na taj način kod građana stvorila percepcija o dva „ekstrema“ i da bi se time u homofobičnom društvu kao što je naše samo jačala ultra-desnica, a LGBT populacija bi se dodatno getoizirala. Moramo da primetimo da, na žalost, skoro uvek ima nekih drugih koji na tako nešto pristanu…

Zbog našeg načina rada i pristupa bili smo više puta do sada etiketirani kao „nečiji“. Ili je možda bolje reći – svačiji? U GSA se na račun toga često šalimo jer znamo da imamo sposobnost i kapacitet da samostalno i bez ičijeg „patronata“ kvalitetno analiziramo ceo kontekst, osmislimo strategije i do kraja ih realizujemo. Mada, možda je stvar i u tome što oni koji nas na taj način napadaju i ne znaju za drugi način funkcionisanja nego da se bude „nečiji“…

Ali stoji ne baš tako prijatna činjenica da takvi napadi uglavnom dolaze iz NVO sektora, tj. iz onog njegovog „dogmatskog“ dela koji ne podnosi konkurenciju, koji svoje mišljenje o nečemu proglašava za jedino ispravno, dok drugačija mišljenja obično napada ne argumentima, već nipodaštavanjem i etiketama. Pa zato pretpostavljamo da je za organizatore Parade nekako najzgodnije da u ovom trenutku, kada se i mi i najveći deo LGBT populacije pitamo koliko je zaista sve spremno za Paradu, da li se javnosti šalju adekvatne poruke i da li se možda preko Parade ne zloupotrebljavaju LGBT prava za razna politička i ina potkusurivanja, GSA bude baš „Dačićeva“. Istina, bilo bi takođe zgodno da i na nas prebace odgovornost za sve i svašta, međutim GSA neće dozvoliti da bude izgovor za bilo šta što se tiče Parade, jer ni mi za svoje aktivnosti ne tražimo izgovore i odgovornost u drugim organizacijama.

Izjava Lazara Pavlovića, predsednika GSA, u tekstu na T-portalu, iako nije prenesena u potpunosti, jeste deo stava GSA o načinu (ne)organizovanja ovogodišnje Parade koji se odnosi i na državu i na organizatore. Takav, potpuno legitiman i utemeljen stav nije naravno proizvod nikakve „bliskosti“ sa bilo kojom političkom partijom, već je proizvod sveobuhvatne analize, internih organizacijskih debata i o Paradi i drugim temama koje se u poslednjih par godina sa članstvom GSA i zainteresovanim pripadnicima/cama zajednice vode svake nedelje, kao i iskustva GSA u organizovanju Parade ponosa 2010.

Stav koji imamo nije nov, ali ono što je novo jeste odluka GSA da više ne pruža blanko podršku i ne ćuti kao što je to radila i prošle i mnogih prethodnih godina. Pokazalo se da je cena našeg ćutanja i za LGBT populaciju i za LGBT pokret i za nas same mnogo veća od cene koju GSA plaća zbog stavova koje javno iznosi. Smatramo da imamo pravo da iznesemo svoj stav i mišljenje, pre svega zato jer se odnosi na nešto o čemu zaista puno znamo.

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/216359/Dacicevi-gayevi-protiv-beogradskog-pridea.html

Facebook

Twitter

YouTube