Presuda Nebojši Bakarecu za tešku diskriminaciju LGBT populacije

Beograd, 06.07.2012.

Pravnoj službi Gej strejt alijanse (GSA; Alijansa) danas je dostavljena prvostepena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu kojom je usvojen tužbeni zahtev GSA i utvrđeno je diskriminatorsko ponašanje i težak oblik diskriminacije LGBT populacije od strane tuženog Nebojše Bakareca, funkcionera Demokratske stranke Srbije (DSS) i gradskog odbornika u Skupštini grada Beograda. Sudija Tatjana Lemajić je presudu donela na osnovu članova 11, 12, 13 i 21 Zakona o zabrani diskriminacije, a takođe je presudom zabranila tuženom Bakarecu da ponavlja izvršenu diskriminaciju, kao i da tužiocu (GSA) isplati sudske troškove.

Alijansa je tužbu protiv Nebojše Bakareca podnela zbog njegovog teksta pod nazivom “Drugi oktobar 2011.” objavljenog 16. septembra 2011. godine na sajtu vidovdan.org (Vidovdan Magazin) u kome je izneo svoje stavove o tome da je homoseksualnost nenormalna i da je treba lečiti psihijatrima i psiholozima.

U toku samog sudskog postupka tužena strana se pozivala na slobodu govora i pokušavala je da dokaže da su sporni stavovi istrgnuti iz konteksta i da u pomenutom tekstu koji je zapravo “dobronameran” nema ničeg uvredljivog, kao i da on ne sadrži diskriminatorske odrednice. Između ostalog, odbrana se bazirala i na tome da to što tuženi smatra da se radi o pogrešnom “polnom usmerenju” koje “nije normalno” i “nije odraz duševnog i telesnog zdravlja”, te što smatra da je pripadnicima LGBT populacije “potrebna pomoć psihijatra i psihologa”, istovremeno ne znači da on smatra da su pripadnici LGBT populacije bolesni!?

Sud je u dokaznom postupku, kako stoji u obrazloženju presude, brižljivo ocenio svaki dokaz posebno, kao i sporni tekst u celini, i doneo presudu kao u dipozitivu odluke. Takođe je navedeno da govor mržnje “predstavlja svaka komunikacija koja omalovažava i zastrašuje osobu ili grupu po osnovu kao što je rasa, boja kože, etnička i nacionalna pripadnost, pol, seksualna orijentacija, religija i druge karakteristike i koja doprinosi podsticanju nasilja i predrasuda prema pojedincu ili grupi”, kao i da je “suštinska pretnja izražavanju mišljenja sa elementima govora mržnje u tome što poruka sa ovakvim sadržajem ima za cilj da izazove određene negativne posledice po određeno lice ili grupu u zavisnosti od njihovog ličnog svojstva”.

Sud se u obrazloženju odluke osvrnuo i na to da je veoma važno sankcionisati govor mržnje pri tome jasno ukazujući gde prestaje sloboda govora a počinje govor mržnje. Sud smatra da su pokretanje tzv. tabu tema u javnosti, analiza događaja i pojava i ukazivanje na društvena kretanja poželjni, kao i lični stavovi zasnovani na činjenicama. Međutim, donošenje zaključaka na osnovu pogrešno interpretiranih moralnih načela i normi u cilju stvaranja projektovane slike mogu biti veoma opasni i za pojedinca i za društvo u celini. “Uživanje ustavom zagarantovane slobode govora na taj način upravo može voditi degradaciji određenih ustavnih prava pojedinaca ili grupa ljudi što svako civilizovano društvo mora sankcionisati”. Sud još smatra da svako ko javno iznosi svoje mišljenje mora odgovorno i sa savešću proceniti gde su granice između slobode govora i govora mržnje i da je iznetim stavovima u tekstu “Drugi oktobar 2011.” tuženi Nebojša Bakarec prekršio zabranu govora mržnje predstavljajući istopolnu seksualnu orijentaciju kao bolest i kao nešto “nenormalno” i to putem javnih glasila.

Gej strejt alijansa je zadovoljna ovom presudom i nada se da ona biti potvrđena i u drugostepenom postupku i postati pravosnažna. Ovaj sudski slučaj, ali i slučaj koji GSA vodi protiv Dragana Markovića Palme, su od strateške važnosti zbog toga što se radi o presudama koje su donošene zbog zloupotrebe najčešće društvene predrasude i neistine o LGBT osobama da su one bolesne. Takođe, GSA smatra da izjave političara i funkcionera u javnosti, bilo da su oni u vlasti ili u opoziciji, koje sadrže govor mržnje trebaju biti oštro zakonski sankcionisane s obzirom na njihovu odgovornost u izazvanju negativnog uticaja i na širu javnost.

GSA podseća da je Dragan Marković Palma, predsednik Jednistvene Srbije (JS), narodni poslanik i bivši gradonačelnik Jagodine, u oktobru 2011. takođe prvostepeno osuđen za tešku diskriminiciju i govor mržnje protiv LGBT populcije jer je drugačija seksualna orijentacija s njegove strane prikazana kao bolest i kao nešto nenormalno i to putem javnih glasila.

Info centar GSA

Stavovi Nebojše Bakareca iznešeni u tekstu “Drugi oktobar 2011.” zbog kojih je podnet tužbeni zahtev i donešena prvostepena presuda za tešku diskriminaciju LGBT osoba:

… ”I homoseksulaci mogu i treba, javno i grupno, da budu ravnodušni spram svog pogrešnog polnog usmerenja. Pojedinačno gledano, homoseksualci ne treba da budu ravnodušni (što ne znači da treba da se stide) spram svog stanja, jer ono naprosto nije normalno i nije odraz duševnog i telesnog zdravlja. Pojedinačno gledano svakom pripadniku LGBT grupe je potrebna pomoć koju im niko ne može nametnuti. Pomoć psihijatra, psihologa….”

… ”Pojedinačno, svaki homoseksualac treba da želi da promeni svoje stanje, treba da pomogne sebi ili da potraži stručnu pomoć.”

… ”Takođe, to što nešto nije zvanično označeno kao bolest, ne znači da je odraz psihičkog zdravlja i ne znači da nije poremećaj. Homoseksualnost jeste psihički poremećaj. Homoseksualnost sasvim sigurno nije normalna, nije zdrava.”

… ”Društvo treba da ponudi razne mogućnosti homoseksualcima, govorim o potpunoj dobrovoljnosti, da sagledaju svoje stanje. Obrazovanje (čuvenu ”edukaciju”) i savetovališta, pre svega. Društvo, takođe, uopšte ne treba da promoviše homoseksualnost a kamoli da je predstavlja kao ‘jednako vrednu polnu orijentaciju’, kao što je slučaj kod nas (to sada nameću režim, homoseksualni lobi i zapadni namesnici Srbije). Postoji samo jedna seksualna orijentacija. Samo jedno polno usmerenje. Sve ostalo su poremećaji i skretanja.”

… ”Ne, nema mesta ravnodušnosti kada neko sadistički nameće svoje životne poglede, u ovom slučaju, svoje poremećeno polno usmerenje.”

… ”Prvo, radi se o paradi sramote, jer organizatori treba da se stide toga što rade. Traže prava koja im ne pripadaju. Lažno se prikazuju kao žrtve i ugrožena populacija. Pristaju da budu još jedno sredstvo pritiska na Srbiju. Agresivno nameću svoj poremećaj društvu.”

… ”Za početak treba realno da sagledaju sebe. Da se reše i stida i ponosa. Da se suoče sa sobom i svojim problemima. I obavezno da potraže pomoć psihologa ili psihijatra. Pa gde stignu. Drušvo, sa svoje strane treba da podstakne psihologe i psihijatre da se ovim slobodnije bave, bez obzira na zvaničan stav današnje psihijatrije i psihilogije da homoseksualnost nije bolest.”

… ”Problemima homoseksualnosti se bave domaći i strani političari, strani namesnici Srbije, političke stranke, političke nevladine organizacije, sveštena lica, odnosno zvanične crkvene organizacije, mediji, policija… svi, samo ne oni najpozvaniji i najstručniji – psihijatri (i ostali pozvani lekari) i psiholozi.”

Facebook

Twitter

YouTube