Godišnji izveštaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u Srbiji za 2014. godinu

::: Godišnji izveštaj 2014 ::: (pdf download)

 

  • Gej strejt alijansa (GSA; Alijansa) od 2007. godine priprema i uređuje godišnje izveštaje koji obuhvataju teme koje se tiču LGBT populacije kao što su odnos državnih institucija i političkih partija prema LGBT populaciji, sloboda javnog okupljanja, stepen homofobije, nasilja i diskriminacije i dr. Fokus izveštaja je na dokumentovanim slučajevima nasilja i diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta koji su tokom godine prijavljivani GSA, kao i na slučajevima koje je pred sudovima u Srbiji procesuirala Pravna služba GSA.
  • Na poziv GSA, uvodnu reč za Godišnji izveštaj GSA o stanju ljudskih prava LGBT osoba u Srbiji za 2014. godinu (Izveštaj) napisala je Jadranka Joksimović, ministarka bez portfelja zadužena za evropske integracije u Vladi Republike Srbije, koja je 2014., zajedno sa članovima svog tima, bila veoma aktivna u oblastima vezanim za ljudska prava LGBT osoba, pre svega u podršci Paradi ponosa. Ona u uvodnoj reči, između ostalog, kaže: „Duboko verujem da svi ljudi, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju i rodni identitet, zaslužuju jednaka prava i to ne treba da bude dovedeno u pitanje”.
  • U izradi Izveštaja za 2014. godinu, pored GSA, učestvovale su i druge LGBT organizacije, a priloge za Izveštaj o svom radu i aktivnostima u prethodnoj godini dostavili su Alijansi i Ministarstvo omladine i sporta, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo pravde, Ministarstvo odbrane, Kancelarija za ljudska i manjinska prava Vlade Srbije, Pregovarački tim za pristupanje Srbije EU i Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Srbije. U saradnji sa Upravom policije analiziran je i status jednog broja slučajeva nasilja i pretnji koji su prijavljeni GSA, tj. dokle se stiglo sa njihovim rešavanjem.

***

GSAizvestaj2014Što se glavnih zaključaka Izveštaja tiče, 2014. godina u Srbiji je generalno bila dinamična i značajna za položaj LGBT osoba i status njihovih ljudskih prava u kojoj su zabeleženi određeni pomaci u ovoj oblasti. Tu pre svega treba izdvojiti uspešno održavanje Parade ponosa, ali i pomake u odnosu političkih faktora i državnih institucija prema LGBT pitanju. Takođe, poredeći podatke sa onima iz prethodnih godina po ujednačenoj metodologiji, GSA u 2014. nije zabeležila porast slučajeva nasilja i diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta koji su joj prijavljivani, već njihov neznatni pad. Sama struktura prijavljenih slučajeva pokazuje nešto drugačiji trend u odnosu na prethodne godine pa je tako došlo do opadanja broja slučajeva fizičkih napada, pokušaja napada i pretnji nasiljem, dok je broj slučajeva porodičnog nasilja (počinjenog od strane roditelja i bliskih rođaka prema LGBT osobama) i partnerskog nasilja u istopolnim vezama u porastu.
Ipak, prema mnogim pokazateljima LGBT populacija i dalje ostaje jedna od društvenih grupa koje su najviše izložene nasilju i netoleranciji u društvu. Pored kontinuiteta zaštite i unapređenja postojećih ljudskih prava među kojima je i pravo na slobodu okupljanja, efikasnijeg rada institucija, bolje implementacije postojećih zakona i donošenja novih zakonskih rešenja, pre svega u domenu regulisanja prava na imovinu i drugih prava u istopolnim partnerstvima, jedan od najvećih izazova u narednom periodu, kako za institucije, tako i za LGBT pokret u Srbiji, biće rad sa građanima tj. rad na pozitivnoj društvenoj promeni i povećanju tolerancije u društvu.

Iako u 2014. godini, a imajući u vidu slučajeve koji su prijavljeni Gej strejt aljansi i druge dostupne izvore, nije zabeležen porast slučajeva nasilja i diskriminacije prema LGBT osobama u odnosu na prethodnu 2013. godinu, struktura slučajeva po kategorijama po kojima GSA prati trendove (fizički napadi, pokušaji fizičkih napada i pretnje nasiljem; diskriminacija i govor mržnje; nasilje u porodici i partnersko nasilje) je u 2014. nešto izmenjena u odnosu na prethodne godine. To se posebno odnosi na smanjenje broja fizičkih napada i pokušaja napada na javnim mestima kao što su mesta okupljanja LGBT populacije, ulice, parkovi i slično, s jedne strane i povećanje broja slučajeva nasilja u porodici i partnerskog nasilja u istopolnim vezama, s druge strane.
Strukturu prijavljivanih slučajeva GSA u poslednjih pet godina po gore pomenutim kategorijama (procenti od ukupnog broja prijavljenih slučajeva) možete videti u Tabeli 1.

Tabela 1.

GSA-izvestaj-2014-tabela1

Iako je broj slučajeva iz kategorije fizičkih napada, pokušaja napada i pretnji nasiljem po osnovu stvarne ili pretpostavljene seksualne orijentacije i rodnog identiteta u opadanju u odnosu na prethodne godine, ovi slučajevi i u 2014. čine daleko najveći udeo od ukupnog broja slučajeva koji su prijavljeni GSA. Međutim, za razliku od slučajeva porodičnog i partnerskog nasilja oni se i mnogo češće prijavljuju policiji i/ili drugim nadležnim institucijama od strane žrtava te broj fizičkih napada i pokušaja napada koji su prijavljeni policiji beleži konstantan trend rasta u poslednjih nekoliko godina. U 2014. 83% ovih slučajeva koji su prijavljeni GSA su prijavljeni i policiji. Važno je napomenuti i da se slučajevi iz kategorije diskriminacije i govora mržnje, iako nisu najbrojniji, uglavnom brže sudski procesuiraju i rešavaju od slučajeva fizičkih napada, te na primer od ukupnog broja pravosnažnih presuda koje je dosada dobila Pravna služba GSA najveći je broj onih podnetih na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije.
Veliki problem za rad na poboljšanju položaja LGBT populacije koji se odnosi na praćenje i analizu slučajeva nasilja i diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta i dalje predstavlja nepostojanje zvanične državne statistike jer se u bazama podataka nadležnih institucija zavedeni slučajevi vode po vrsti dela a ne po motivu.

Pravo na slobodu okupljanja LGBT osoba se u 2014. godini u potpunosti poštovalo. Nakon zabrane tri godine zaredom od strane nadležnih državnih institucija (od 2011. do 2013.), u Beogradu je 28. septembra 2014. godine održana druga Parada ponosa koja je, za razliku od one 2010. godine, protekla bez incidenata i organizovanih napada na učesnike ovog skupa. Nadležne institucije na čelu sa premijerom Srbije su mnogo ozbiljnije nego do tada pristupile stvaranju uslova da se Parada desi. Parada ponosa 2014. svakako predstavlja veoma pozitivnu prekretnicu u podršci LGBT populaciji i njenim osnovnim ljudskim pravima a nedvosmislena politička podrška ovom skupu izražena je i kroz prisustvo mnogobrojnih visokih državnih i gradskih funkcionera, kao i opozicionih političara.
U 2014. godini organizovano je još nekoliko događaja u centru Beograda koji se tiču LGBT osoba a koji su imali karakter skupa u pokretu među kojima su i akcija „Zona slobodna od mržnje“ kojom je obeležen 27. jun – Međunarodni dan ponosa LGBT osoba, kao i protest povodom napada na nemačkog državljanina, učesnika dvodnevne međunarodne konferencije o ljudskim pravima LGBT osoba u Beogradu u septembru.
Sve skupove, a posebno Paradu ponosa, obezbeđivale su jake policijske snage, a policija je i u 2014. nastavila da štiti mesta okupljanja LGBT osoba, kao i različite događaje koje su realizovale organizacije koje se bave promocijom i zaštitom ljudskih prava LGBT populacije.

Veliki broj državnih institucija je tokom 2014. godine preduzimao aktivnosti sa ciljem poboljšanja položaja LGBT osoba u Srbiji i zaštite i promocije njihovih osnovnih ljudskih prava, pre svega u odnosu na organizovanje Parade ponosa, ali i na druga pitanja od značaja za LGBT zajednicu i društvo u celini. Vlada Republike Srbije je na predlog Kancelarije za ljudska i manjinska prava usvojila Akcioni plan u vezi sa sprovođenjem nacionalne Strategije prevencije i zaštite od diskriminacije uvojene prethodne 2013. godine, čime je zaokružen strateški okvir za borbu protiv diskriminacije nad nekoliko najranjivijih društvenih grupa među kojima je i LGBT populacija. Aktivnu ulogu u oblastima vezanim za ljudska prava LGBT osoba 2014. su imali Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), ministarka bez portfelja zadužena za evropske intergracije i njen kabinet, kao i Narodna skupština Republike Srbije (NSRS) dobrim delom kroz delovanje skupštinskog Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova ali i kroz delovanje drugih odbora i narodnih poslanika.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, pored rada na slučajevima nasilja i diskriminacije i zaštiti skupova, imenovalo je i oficira za vezu sa LGBT zajednicom, a u saradnji sa organizacijama civilnog društva sprovodilo je i edukaciju pripadnika policije za rad sa LGBT osobama. Ministarstvo omladine i sporta je nastavilo sprovođenje kampanje protiv govora mržnje na internetu prema različitim društvenim grupama među kojima je i LGBT populacija. Ministarstvo pravde je pri izradi nacrta Akcionog plana za pristupne pregovore Srbije u EU za poglavlje 23. uvrstilo ciljeve i mere koje se tiču osnovnih prava i poboljšanja položaja LGBT populacije.
Takođe, aktivnu ulogu su imali i šefica pregovaračkog tima za pridruživanje Srbije EU, kao i Vladina Kancelarija za saradnju sa civilnim društvom.

Tokom 2014. Ministarstvo prosvete je u saradnji sa UNICEF-om i Pokrajinskim sekretarijatom za obrazovanje predstavilo rezultate istraživanja o rasprostranjenosti rodno zasnovanog nasilja, koje je pokazalo da 60% učenika i 27% učenica podržava nasilje nad LGBT osobama. Institut za javno zdravlje Vojvodine i Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu su u školskoj 2013/2014. godini sproveli pilot projekat o zdravstvenom vaspitanju i seksualnom obrazovanju u nekoliko vojvođanskih srednjih škola, koji je uključio afirmativan pristup informacijama o homoseksualnosti i prihvatanju različitosti. Međutim, i pored ovih aktivnosti može se reći da je obrazovni sistem u Srbiji još uvek inertan kada je u pitanju poboljšanja ljudskih prava LGBT osoba, smanjenje nasilja i homofobije u školama. Ministarstvo prosvete i druge nadležne institucije nisu ni nakon nekoliko godina od inicijative pristupile uklanjanju homofobičnih sadržaja iz srednjoškolskih udžbenika.

U oblasti socijalne zaštite napravljeni su važni koraci tokom 2014. Socijalni radnici u centrima za socijalni rad u Srbiji su senzibilisani i obučeni za rad i pružanje usluga socijalne zaštite LGBT osobama i članovima njihovih porodica, te sada u svakom centru za socijalni rad postoje kontakt osobe kojima se LGBT osobe i članovi njihovih porodica mogu obratiti za pomoć i savetovanje u procesu autovanja, zbog porodičnih problema i za druge usluge iz domena socijalne zaštite.

Sudska praksa u Srbiji je i u 2014. postala bogatija za nekoliko pravosnažnih i prvostepenih presuda u slučajevima koji se vode po osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Apelacioni sud u Beogradu po tužbi Pravne službe GSA iz 2011. godine, doneo je pravosnažnu presudu protiv narodnog poslanika i predsednika Jedinstvene Srbije (JS) Dragana Markovića Palme za tešku diskriminaciju LGBT populacije. Ovo je šesta pravosnažna presuda koju je dobila Pravna služba GSA u poslednjih pet godina.
Viši sud u Beogradu – odeljenje za maloletnike doneo je osuđujuću presudu u postupku koji se vodio protiv dva maloletna lica za napad nožem i nanošenje teških telesnih povreda Angelini Žeželj 2011. godine. Iako su u ovom postupku tj. u optužnom predlogu sa ovim spojena i druga mnogobrojna različita teža i lakša krivična dela koja su počinila ova maloletna lica, sud ih je osudio samo na vaspitnu meru – pojačan nadzor od strane organa starateljstva.
Apelacioni sud u Novom Sadu doneo je po privatnoj tužbi pravosnažnu presudu protiv Predraga P. iz Bečeja zbog fizičkog napada na LGBT aktivistu Daniela P. 2010. godine i naložio mu da isplati 138 hiljada dinara na ime odštete za pretrpljen strah, fizičke i duševne bolove.
U 2014. godini je doneta i pravosnažna presuda za ubistvo transrodne osobe Minje Kočiš 2009. godine po kojoj je ubica osuđen na 35 a njegov pomagač na 8 godina zatvora.
Apelacioni sud u Beogradu pravosnažno je osudio lidera ekstremističkog desničarskog pokreta “Obraz” Mladena Obradovića na četiri meseca kućnog zatvora zbog širenja rasne i druge diskriminacije pred neodržanu Paradu ponosa 2009. godine.
U 2014. godini je doneseno i nekoliko osuđujućih prvostepenih i pravosnažnih presuda pred Višim sudom u Beogradu protiv osoba koje su na drušvenim mrežama upućivale pretnje nasiljem i smrću pripadnicima LGBT populacije. Optužnice i procese protiv ovih počinilaca je vodilo Posebno odeljenje Višeg javnog tužilaštva u Beogradu za borbu protiv visokotehnološkog kriminala (VTK).

Kao što je već pomenuto u ovom, kao i u prethodnim Izveštajima, Srbija ima adekvatan pravni, a sada i strateški, okvir za borbu protiv nasilja i diskriminacije nad LGBT osobama ali je problem implementacije tj. primene zakona i dalje prisutan. Ovaj problem je naročito vidljiv u primeni člana 54a KZ koji se odnosi na dela počinjena iz mržnje i koji ni posle više od dve godine od usvajanja još ni jednom nije primenjen u praksi ni po jednom zakonski predviđenom osnovu a ne samo po osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.

Odnos političkih partija prema LGBT populaciji u 2014. godini, pored Parade ponosa, najvidljiviji je bio tokom kampanje za republičke izbore održane u martu 2014. Kada govorimo o podršci LGBT pravima, više definitivno ne govorimo o jednoj ili dve političke partije, kako se to često do sada pogrešno percipiralo, već o grupi njih koje imaju pozitivan odnos prema LGBT populaciji, ne percipiraju LGBT pitanje kao nevažno, imaju svest o tome da je LGBT zajednica deo biračkog tela i obraćaju joj se dosledno i manje ili više strateški. U ovu grupu političkih partija spada najveći broj onih zastupljenih u sadašnjem sazivu parlamenta.
Međutim, problematika odsustva jasno definisanih antidiskriminacionih stranačkih politika uključenih u partijske programe i druga dokumenta iziskuje šire unutarstranačke debate i dopune postojećih programa u skladu sa ideologijama koje političke stranke zastupaju. Od 21 političke stranke trenutno zastupljene u parlamentu u svojim stranačkim programima LGBT populaciju spominju jedino SPS, DS i LSV.
Ni na jednoj listi kandidata za republičke izbore 2014. nije bilo javno deklarisanih LGBT osoba, tj. onih koje pored toga što zadovoljavaju postojeće stranačke kriterijume za kandidovanje su i javno autovane osobe. Takođe, SPS je ostala politička partija koja u svojim redovima jedina ima autovanog političara.

Tokom 2014. godine ponovo je zabeleženo nekoliko pretnji i napada na aktiviste i aktivistkinje koji se bave ljudskim pravima LGBT osoba. Gej strejt alijansa je preko svog SOS telefona i organizacijskog mejla tokom marta i aprila primila nekoliko različitih pretnji od kojih su pojedine bile veoma brutalne pretnje smrću. Dan nakon održane Parade ponosa, u okolini porodične kuće Predraga Azdejkovića, predsednika Gej lezbejskog info centra, izlepljeni su plakati sa njegovim intervjuom i pozivom na linč ovog aktiviste. Nadležno tužilaštvo je ovu prijavu odbacilo kao neosnovanu, kao i prijavu u slučaju telefonskih pretnji GSA.

Iako je medijska slika o LGBT populaciji vidljivo poboljšana u prethodnih nekoliko godina i znatno je umanjen govor mržnje, pojedini mediji se i dalje ovom oblašću povremeno bave na senzacionalistički način ne poštujući Kodeks novinara Srbije. Iako to na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije nije dozvoljeno, neki mediji, uglavnom oni tabloidnog karaktera, spekulišu seksualnom orijentacijom određenih javnih ličnosti, po pravilu u svrhu njihove javne diskreditacije. Komisija za žalbe Saveta za štampu je povećala svoju aktivnost te je donosila odluke i u oblasti kršenja novinarskog kodeksa kada je u pitanju LGBT populacija. Usvajanjem seta novih medijskih zakona dodatno su precizirane odredbe koje se tiču zabrane govora mržnje i diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta u medijima.

Prema redovnim istraživanjima koje sprovodi kancelarija Poverenice za zaštitu ravnopravnosti, LGBT populacija je grupa prema kojoj je najizraženija socijalna distanca većinskog dela društva.
Međutim, tokom 2014. zabeležene su i neke veoma pozitivne reakcije građana na aktivnosti LGBT pokreta što se pre svega odnosi na one tokom katastrofalnih poplava koje su zadesile Srbiju, kada su otkazani i odloženi planirani događaji LGBT pokreta, među kojima i Parada ponosa, a LGBT organizacije i zajednica se priključile velikom broju građana u prikupljanju pomoći za ugrožene i volontiranju u prihvatnim centrima i na izgradnji nasipa. Takođe, skup Zona slobodna od mržnje protekao je bez negativnih reakcija i uz veliku podršku građana koji su se zadesili u blizini njegove maršrute.
Od velikog značaja za poboljšanje stavova javnosti bio je i čin Marije Šerifović, pevačice i pobednice Eurosonga 2007, koja je u svojoj knjizi Ispovest govorila i o svojoj drugačijoj seksualnoj orijentaciji.

::: Godišnji izveštaj 2014 ::: (pdf download)

Facebook

Twitter

YouTube