Mi smo GSA! Milan Pantelić: Ne pravim kompromise oko “javnosti” moje seksualne orijentacije

Milan Pantelić je rođen 1983. godine u Beogradu, diplomirani je pravnik i master u oblasti demokratije i ljudskih prava u okviru evropskih integracija. Jedan je od prvih u Srbiji koji se kroz svoju master tezu pod naslovom „Seksualne manjine u procesu evropskih integracija – pravna perspektiva“ bavio položajem LGBT osoba u pravnom sistemu. U izradi svog master rada koristio je izveštaje GSA pa smo ga tako i upoznali. Nakon toga postao je član i aktivista GSA, a od skoro je i član Saveta za rodnu ravnopravnost Vlade Republike Srbije ispred naše organizacije. Pripada novoj generaciji lidera GSA, a svojim angažovanjem i velikim znanjem koje poseduje u ovoj oblasti želi da doprinese poboljšanju ljudskih prava i LGBT osoba i svih drugih građana i građanki Srbije. Iako smatra da je stanje ljudskih prava u poslednjoj deceniji popravljeno ipak misli da je pred svima još veliki posao. Veliki je zagovornik implementacije koncepta društvenog razvoja Ujedinjenih nacija (UN) zasnovanog na ljudskim pravima, čiji su osnovni ciljevi – ekonomski rast i razvoj pojedinca, ostvarivi jedino u procesu koji je participativan, inkluzivan i oslobođen diskriminacije.
Iako je zaposlen i trenutno priprema pravosudni ispit, ne zapostavlja svoj angažman u GSA gde ga svi znaju kao vrednog, istrajnog i iskrenog. Iskren je i u pogledu svoje seksualne orijentacije, on je gej i smatra da je važno da to kaže, ali i da je to samo deo njegovog identiteta. On je takođe i prva autovana LGBT osoba u Srbiji koja je kroz Savet za rodnu ravnopravnost ušla u tzv. državne strukture.

Milan-Pantelic

Sa Milanom smo razgovarali o njegovom učešću u Savetu, njegovom viđenju stanja ljudskih prava u Srbiji, kao i o drugim temama.

1. Savet za rodnu ravnopravnost Vlade Srbije koji je formiran u maju ove godine i čiji si član održao je par sastanaka. Šta su zadaci ovog Saveta i čime ćete se sve baviti u sledećih četiri godine koliko traje mandat Saveta?
Savet za rodnu ravnopravnost je savetodavno telo Vlade Republike Srbije koje se bavi rodnom ravnopravnošću, jednakošću žena i muškaraca, diskriminacijom zasnovanom na polu, rodnom identitetu i seksualnoj orijentaciji, nasilju nad ženama i nasilju u porodici. Zadaci Saveta za rodnu ravnopravnost su da razmatra i predlaže mere za unapređenje politike ostvarivanja postavljenih ciljeva, sistematski i statistički prati i evaluira rezultate ostvarene u oblastima iz svog delokruga, razmatra i inicira programe i predlaže mere za podsticanje i osposobljavanje žena za učešće u javnom i političkom životu, kao i programe i mere, kratkoročnog i dugoročnog karaktera sa ciljem sprečavanja nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Kontinuirano, Savet razmatra i predlaže kratkoročne mere sa ciljem unapređenja politike postizanja rodne ravnopravnosti i sprečavanja diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije.

2. Kakvi su za sada tvoji utisci o radu tog tela?
Na prvoj redovnoj sednici Savet je jednoglasno usvojio Poslovnik o radu i Plan rada za period od 2013. do 2016. godine. Predsednica Saveta, državna sekretarka, mr Stana Božović, pokazala je odlučnost i posvećenost afirmaciji principa jednakosti žena i muškaraca, unapređenju politike rodne ravnopravnosti, zaštiti žena i dece od nasilja u porodici, kao i borbi za zaštitu osnovnih ljudskih prava svih građanki i građana. Pre nekoliko dana održana je i druga sednica Saveta, na kojoj je usvojen veliki broj inicijativa. U strateškim dokumentima značajnim za rad Saveta (Nacionalna strategija za poboljšanje položaja žena i unapređivanje rodne ravnopravnosti, Nacionalne strategije za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama u porodici i partnerskim odnosima i dr. ), žene koje žive u istopolnim zajednicama prepoznate su kao društvena grupa izložena višestrukoj doskriminaciji, posebno u oblastima zdravstvene zastite, zaštite od nasilja i javnog informisanja. Savet je kao jedan od osnovnih ciljeva svog rada definisao borbu protiv stereotipa koji su i osnovna prepreka ravnopravne društvene participacije LGBT osoba. Od posebnog značaja je ratifikovanje Istanbulske konvencije (Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici usvojena 11.05. 2011. godine), koja sadrži značajne antidiskriminacione odredbe i obezbeđuje preduslove da se država i društvo na efikasniji način obračunaju sa nasiljem. Verujem da će Savet i u budućnosti funkcionisati vrlo posvećeno i ozbiljno.

3. Kakvo je tvoje mišljenje o stanju ljudskih u Srbiji prava generalno, da li vidiš značajne promene u poslednjih nekoliko godina i u kojim oblastima?
Istorijsko nasleđe zemalja u tranziciji ne poznaje afirmativan i prokreativan pristup ljudskim pravima jer su pravni i politički sistemi uglavnom bili mehanizmi razvijanje svesti o pripadnosti kolektivitetu. Čovek, pojedinac, sa svojim osnovnim ljudskim pravima koja služe razvoju njegove ličnosti, ostao je u senci kolektivističkog duha, a ta senka je i dalje prisutna. Zato kultura ljudskih prava mora postati deo naše tradicije (nacionalne, političke, pravne i kulturne) kako bismo uspešno participirali u političkim, ekonomskim i kulturnim stremljenjima modernog sveta.
Ipak, moglo bi se reći da danas postoji pozitivan trend. Republika Srbija donela je veliki broj propisa kojima se osnovna ljudska prava afirmišu, a pojedinac oslobađa višedecenijskog podređenog položaja. Ovaj proces će i dalje biti intenziviran procesom pridruživanja Evropskoj Uniji. Ipak, najveći problem danas postoji u oblasti primene samih zakona i realizacije mogućnosti koje usvojeni zakoni predviđaju. Dešava se da propisi budu usvojeni, a da pretpostavke neophodne za njihovu implementacije nisu obezbeđene. Ugroženosti ljudskih prava doprinosi i izostanak aktivnosti usmerenih na upoznavanje samih građanki i građana o pravima koja im stoje na raspolaganju, načinima njihove realizacije, kao i o mehanizmima njihove zaštite. Zato se temi ljudskih prava mora pristupati sa više ozbiljnosti i posvećenosti.

4. Pored toga što si član GSA, jedan si od prvih koji je radio svoj master rad u Srbiji na temu LGBT pitanje u pravnoj sferi. Kako ocenjuješ trenutno stanje ljudskih prava LGBT osoba u Srbiji i šta po tvom mišljenju treba da budu prioriteti u narednom periodu za državu, ali i za LGBT pokret?
Tradicionalno, među najugroženijim manjinskim grupama nalaze se LGBT osobe. Položaj ove zajednice obeležava visok nivo društvene stigmatizacije koja rezultira socijalnom izolacijom i marginalizacijom. LGBT osobe su onemogućene, ili u najmanju ruku ograničene, u realizaciji osnovnih ljudskih prava: prava na život i bezbednost, zaštitu psihičkog i fizičkog integriteta, prava na dostojanstvo, prava na rad, na obrazovanje… U prethodnom periodu, država je preuzimala mere političkog i pravnog karaktera koncipiranih sa ciljem afirmacije prava LGBT osoba i povećanja nivoa zaštite pripadnika ove manjinske grupe. Ali, država bi trebalo i da nastavi ovaj trend te da LGBT osobama učini dostupna i ostvariva sva osnovna ljudska prava. Na primer, bezbednost, tj. nivo zaštite LGBT osoba od nasilja mora se podići na mnogo viši nivo jer smo i suviše često svedoci verbalnog i fizičkog nasilja čije su žrtve LGBT osobe. Posebnu pažnju u narednom periodu država i njene nadležne institucije trebalo bi da posvete formiranju državne statistike procesuiranja slučajeva nasilja nad LGBT osobama.
Kao deo svojih aktivnosti programskog i političkog karaktera, država bi trebalo i da prepozna usvajanje principa mejnstriminga seksualne orijentacije i rodnog identiteta, koji bi pred pred državne organe na svim nivoima vlasti postavio zahtev da prilikom koncipiranja mera političkog, pravnog i programskog karaktera predvide posledice koje bi navedene mere mogle imati za društveni, politički, pravni položaj LGBT osoba te da uvaže i otklone rizike koji njihovom implementacijom mogu nastati za LGBT osobe.
Zajedničkom saradnjom država i LGBT zajednica trebalo bi da rade na stvaranju osnovnih pretpostavki za ravnopravnu političku, pravnu i društvenu participaciju LGBT osoba. To je smer u kojem bi trebalo krenuti. I to zajedno i saradnjom. Politička, pravna i društvena participacija manjinskih grupa, pretpostavka su društva jednakih šansi koje mora biti zajednički cilj svih učesnika ovog procesa. Takođe, neizostavan partner na ovom putu su i sami građani. Neophodno je osmisliti i realizovati akcije njihovog senzibilasanja i uključivanja u proces ostvarivanja i zaštite osnovnih ljudskih prava svih ljudi.

5. Sednice Saveta za rodnu ravnopravnost održavaju se u zgradi Vlade u Istorijskoj sali, ali je za GSA istorijski važna još jedna činjenica – ti si zapravo prva autovana LGBT osoba u Srbiji koja je ušla tzv. državne strukture. Koliko tebi lično to znači?
Seksualna orijentacija je jedan deo moje ličnosti, kao što je deo ličnosti i svih drugih ljudi. Ona ne određuje i ne definiše apsolutno i konačno bilo koga jer lična ambicija, upornost, istrajnost, posvećenost, odlučnost, kao i niz drugih psiholoških osobina pojedinca nisu uslovljeni seksualnom orijentacijom. Ipak, ne mogu reći da homoseksualna orijentacija nije u velikoj meri odredila moj društveni život. Kao homoseksualna osoba sam tokom odrastanja, obrazovanja i rada i sam bio predmet marginalizacije, društvene izolacije, nasilja, verbalnog i fizičkog… Znam da agresivna društvena reakcija na osobe koje pripadaju ovoj manjinskoj grupi u značajnoj meri može narušiti razvoj ličnosti pojedinca te uticati na mogućnosti ravnopravne participacije u društvenom, ekonomskom, političkom, pravnom i kulturnom životu zajednice. Ali, borio sam se da sa mnom ne bude tako i davno sam odlučio da ne pravim kompromise kada je u pitanju „javnost“ moje seksualne orijentacije.
O seksualnoj orijentaciji se obično ćuti, ona se skriva, poriče, pojedinac je kontinuirano suočen sa pritiskom zahteva za odricanjem od iste zarad opstanka u socijalnom mejnstrimu. Međutim, lično mislim da ćutanje, skrivanje i negiranje seksualne orijentacije doprinose intenzivnijoj društvenoj marginalizaciji LGBT osoba i kontinuiranom udaljavanju većinske i manjinske zajednice. Ovaj začarani krug treba prekinuti.
Kao pripadnik LGBT zajednice, u tom svetlu posmatram i svoje učešće u radu Saveta. Ulazak u ’državne strukture’ je svakako izazov a ja ću nastojati da pre svega svojim radom i posvećenošću doprinesem produktivnosti Saveta.

6. Treću godinu za redom u Srbiji je zabranjena Parada ponosa, šta za tebe predstavlja Prajd i kako ga doživljavaš?
Prajd doživljavam samo kao jedno od sredstava borbe u nastojanju da se obezbede uslovi za ravnopravno učešće LGBT osoba u svim društveno-političkim segmentima. Borba za osvajanje i odbranu osnovnih ljudskih prava LGBT osoba ne počinje niti se završava Prajdom. Ona je kontinuiran proces koji zahteva adekvatnu strategiju, istrajnost i strpljenje.

7. Zašto GSA?
GSA i ja smo uspešno saradjivali tokom izrade mog master rada ali i veoma živo diskutovali povodom prošlih parlamentarnih izbora. Uspešno je svako branio svoj stav, a potom smo shvatili da su naši stavovi zapravo veoma bliski. U tim razgovorima, sa rukovodstvom i članovima GSA, shvatio sam da postoje mnogi aspekti borbe za ravnopravan položaj LGBT osoba koje ne poznajem, te da bih voleo da kao aktivista dam svoj doprinos tom procesu. GSA ima misiju koja se odnosi na afirmaciju osnovnih ljudskih prava svih građana i građanki, bez obzira na prirodne ili društvene karakteristike individue. Prepoznaje značaj koji politički proces ima za uspešan ishod ove borbe i posvećena je istom o čemu svedoče i rezultati njenog rada. Najveći deo članstva GSA čine obrazovani, ambiciozni i društveno odgovorni ljudi koji probleme jasno uočavaju i prokreativno ih rešavaju. Jako mi se dopada i to što je debata o mnogim važnim društvenim i političkim pitanjima, kao i o samom radu naše organizacije, u GSA konstantno otvorena. Stavovi sa kojima GSA izlazi u javnost se ne nameću već se usaglašavaju kroz diskusije sa članstvom.

_____________________________________________________________________________________________

Gej strejt alijansa (GSA; Alijansa) je u Srbiji danas jedna od nevladinih organizacija sa najvećim brojem članova i članica. Naši članovi i članice su i LGBT i strejt osobe, oni/e su i različitih političkih i stranačkih opredeljenja, različite nacionalne i verske pripadnosti, različitih profesija, uzrasta, socijalnog statusa i ličnih interesovanja… I svi smo okupljeni oko istog cilja – jednaka prava za sve i smanjenje nasilja i diskriminacije.
GSA je u prethodnih nekoliko godina uspešno gradila svoj kredibilitet i prepoznatljivost. Unela je drugačiji pristup u do tada uobičajeno funkcionisanje nevladinog sektora u Srbiji, uticala je na kreiranje raznih sektorskih politika i donošenje nekoliko zakona, stekla je puno saveznika u borbi za zaštitu i poboljšanje ljudskih prava LGBT osoba, ostvarila je značajne rezultate u različitim aktivnostima… Svemu ovome su svojim nesebičnim angažovanjem, znanjem i entuzijazmom doprineli mnogi naši članovi i članice koji/e su predano i ozbiljno radili, često u vrlo teškim uslovima, i nijednog trenutka nisu prestali da veruju u GSA.
Mi smo jako ponosni na sve njih, na njihovu profesionalnost i na dobru atmosferu, optimizam i poštovanje koje vlada u Alijansi bez obzira na naše međusobne razlike. Čvrsto verujemo da su mnogi od njih ne samo budući lideri GSA, već i budući lideri u raznim drugim oblastima, politici, ekonomiji, kulturi, medijima… I zato želimo da vam kroz rubriku “Mi smo GSA!” (http://gsa.org.rs/ljudi/mi-smo-gsa) par puta mesečno predstavimo neke od članova i članica GSA, kroz njihove kratke biografije ali i razgovore sa njima o raznim temama.
Rubriku “Mi smo GSA!” uređuje Nevena Janković uz pomoć PR tima GSA. Stavovi izrečeni u ovoj rubrici ne moraju biti stavovi Alijanse kao organizacije.

Hvala vam što pratite naš rad!
Ukoliko želite da postanete član/ica GSA pristupnicu možete popuniti ovde.

Facebook

Twitter

YouTube